nedjelja, 24. veljače 2013.

Popravak vodilica štapa




Koliko god se mi trudili voditi računa o našoj opremi, kako rolama tako i štapovima ili ostalom ribolovnom priboru, nezgode su ipak nedvojbene i kad-tad se dogodi da oštetimo neke dijelove tog istog pribora. Štapovi su jedni od najosjetljivijih dijelova pribora i bez obzira da li vam se dogodilo da igrom slučaja zatvorite vrata automobila preko vršne vodilice ili ugazite na neku od ostalih, što uraditi u slučaju kad nam se dogodi najgore. Oni koji žive u nekom od većih gradova a nisu skloni sistemu „Uradi sam“ će najvjerojatnije pokušati stupiti u kontakt s nekim tko se bavi popravkom štapova ili u najgorem slučaju jednostavno kupiti zamjenski štap. No što ako vam te opcije nisu dostupne, živite u manjem mjestu  ili na otocima gdje imate pristup samo nekoj manjoj trgovini ribolovnog pribora. Ostaje vam jedino preuzeti stvar u svoje ruke i pokušati popravku vodilice odraditi koristeći ono što vam je dostupno.



Rezervne vodilice se mogu pronaći u većini trgovina ribolovnog materijala i to u raznim dimenzijama te različitih proizvođača. Cijene im se kreću od desetak kuna za one upitne kvalitete pa i do stotinjak kuna za one renomiranih proizvođača kao što su Fuji ili Alps. No bez obzira na sve, ako ste u stisci s vremenom bilo kakva vodilica je bolja nego nemogućnost korištenja štapa i odlaska u ribolov.

Od materijala za popravak osim zamjenske vodilice trebat će vam nešto najlonskog konca debljine oko 0,3-0,5 mm, cijanoakrilatnog ljepila te dvokomponentne epoxy  smole. Iako je moguće kupiti konac koji se proizvodi baš za ovu namjenu dobro će doći bilo koji najlonski konac poput ovog na slikama a koji je namijenjen krpanju mreža. Cijanoakrilatno ljepilo je moguće pronaći u svakoj trgovini mješovitom robom a dvokomponentna epoxy smola nije nam ni potrebna kod privremenog popravka već se koristi isključivo kao dugotrajni završni zaštitni sloj.

Štapu na slikama je bilo potrebno zamijeniti  vršnu te prvu vodilicu do nje. Naime i jedna i druga su iz nekog razloga imale oštećen grafitni prsten koji su kidali najlon pa je s njim bilo nemoguće loviti a da se ne izgubi riba. Ovo se najvjerojatnije dogodilo prilikom grubljeg korištenja jer su ovakvi prsteni, iako dobro podnose trenje pri korištenju upredenica,  dosta osjetljivi na udarce.



Za početak je potrebno ukloniti stare vodilice kao i postojeći konac koji je te iste vodilice držao pričvršćene na štap. Ovo se najlakše postiže uz upotrebu oštrog noža tek toliko da odvojimo par navoja konca koji bi se nakon toga trebao nesmetano odmotati usput uklanjajući i smolu koja je štitila sam spoj vodilice i štapa. Potrebno je obratiti pažnju da ne bi oštetili samo tijelo štapa, prvenstveno kad se radi o grafitnim štapovima kojima bi i jedan mali rez na tijelu u budućnosti predstavljao slabu točku. Da bi to izbjegli nožem je konac najbolje zarezati na metalnom dijelu same vodilice pa ga dalje polako odmotavati.

Vršnu vodilicu skidamo na način da metalni dio koji sjedi na tijelu štapa ugrijemo plamenom upaljača na par sekundi, koji se uslijed grijanja širi te vodilicu jednostavno povučemo s štapa. Nakon toga odaberemo novu vodilicu istih dimenzija koju na vrh štapa fiksiramo uz pomoć kapi do dvije cianoakrilatnog ljepila. Više od par kapi nije potrebno jer ova vodilica nije opterećena silama koje bi je izvukle sa vrha samog štapa tako da se ljepilo koristi samo da bi ju držalo u ravnini sa ostalim vodilicama. Naravno ovo vrijedi samo kad zamjenska vodilica dobro sjeda na svoje mjesto. Ako nismo u mogućnosti pronaći vodilicu kojoj je tijelo istog promjera kao kod stare vodilice vrh štapa je moguće nadograditi uz pomoć namotanog konca koji nakon namatanja premažemo cijanoakrilatom da ga ukrutimo. Prije nego vršnu vodilicu zalijepimo na mjesto potrebno je provjeriti da li ona dobro sjeda na svoje mjesto pa ju tek tada i učvrstiti.



Za razliku od vršne, sve ostale vodilice je potrebno koncem pričvrstiti za tijelo štapa. Prije nego započnemo omatanje koncem potrebno je samu vodilicu postaviti na pravo mjesto te je orijentirati pravolinijski gledajući da prati ostale vodilice. To nam je najlakše postići upotrebom izolir ili neke druge trake kojom privremeno učvrstimo jedan kraj vodilice na mjesto.



Namatanje koncem započnemo s vanjske strane vodilice i to tako da jedan kraj konca preklopimo s prvim namotajem te pridržavajući ga napetim nastavimo namatati u što kompaktnijim namotajima. Svakih par namotaja sabijte ih tako da su što bliže jedan drugome stvarajući skoro pa jednu cjelinu. Prije nego dođete do samog kraja, posljednjih dva do tri namotaja, a da bi uspješno završili namatanje, potrebno je umetnuti omču kojom će se kraj podvući pod tih posljednjih par namotaja. Ovaj dio je teže objasniti riječima nego slikovito opisati pa se nadam da vam slike u prilogu dovoljno dobro ilustriraju sam postupak.

Kad smo dovršili jednu stranu vodilice uklonimo izolir traku te namatanje koncem ponovimo i s druge strane vodilice.



Nakon što smo provjerili orijentaciju vodilice istu je dovoljno učvrstiti cijanoakrilnim ljepilom ako radimo samo privremeni popravak kojeg će kasnije netko stručan odraditi detaljnije. Ovakav spoj je dovoljno čvrst za upotrebu te mu nije potreban zaštitni sloj smole ali nije dugotrajan te se s vremenom opusti pa ga je potrebno naknadno zaštititi.



U slučaju da ste zadovoljni namatanjem konca te smatrate da je posao popravka dobro odrađen ljepilo nije potrebno a namotaje konca sad možete premazati dvokomponentnom epoxy smolom koja će ih dodatno učvrstiti te samom spoju dati profesionalan izgled. Ako već imate izbora koristite smole koje se ne stežu u nekoliko sekundi jer je takve teško modelirati, puno je lakše koristiti one kojima uzme nekoliko sati koje se kad ih namažemo uz povremeno okretanje tijela štapa ravnomjerno rasporedi preko spoja pa i samim time profesionalnije izgleda.