Popravak vodilica štapa

Koliko god se mi trudili voditi računa o našoj opremi, kako rolama tako i štapovima ili ostalom ribolovnom priboru, nezgode su ipak nedvojbene i kad-tad se dogodi da oštetimo neke dijelove tog istog pribora. Štapovi su jedni od najosjetljivijih dijelova pribora i bez obzira da li vam se dogodilo da igrom slučaja zatvorite vrata automobila preko vršne vodilice ili ugazite na neku od ostalih, što uraditi u slučaju kad nam se dogodi najgore. Oni koji žive u nekom od većih gradova a nisu skloni sistemu „Uradi sam“ će najvjerojatnije pokušati stupiti u kontakt s nekim tko se bavi popravkom štapova ili u najgorem slučaju jednostavno kupiti zamjenski štap. No što ako vam te opcije nisu dostupne, živite u manjem mjestu  ili na otocima gdje imate pristup samo nekoj manjoj trgovini ribolovnog pribora. Ostaje vam jedino preuzeti stvar u svoje ruke i pokušati popravku vodilice odraditi koristeći ono što vam je dostupno.

Rezervne vodilice se mogu pronaći u većini trgovina ribolovnog materijala i to u raznim dimenzijama te različitih proizvođača. Cijene im se kreću od desetak kuna za one upitne kvalitete pa i do stotinjak kuna za one renomiranih proizvođača kao što su Fuji ili Alps. No bez obzira na sve, ako ste u stisci s vremenom bilo kakva vodilica je bolja nego nemogućnost korištenja štapa i odlaska u ribolov.

Od materijala za popravak osim zamjenske vodilice trebat će vam nešto najlonskog konca debljine oko 0,3-0,5 mm, cijanoakrilatnog ljepila te dvokomponentne epoxy  smole. Iako je moguće kupiti konac koji se proizvodi baš za ovu namjenu dobro će doći bilo koji najlonski konac poput ovog na slikama a koji je namijenjen krpanju mreža. Cijanoakrilatno ljepilo je moguće pronaći u svakoj trgovini mješovitom robom a dvokomponentna epoxy smola nije nam ni potrebna kod privremenog popravka već se koristi isključivo kao dugotrajni završni zaštitni sloj.

Štapu na slikama je bilo potrebno zamijeniti  vršnu te prvu vodilicu do nje. Naime i jedna i druga su iz nekog razloga imale oštećen grafitni prsten koji su kidali najlon pa je s njim bilo nemoguće loviti a da se ne izgubi riba. Ovo se najvjerojatnije dogodilo prilikom grubljeg korištenja jer su ovakvi prsteni, iako dobro podnose trenje pri korištenju upredenica,  dosta osjetljivi na udarce.

Za početak je potrebno ukloniti stare vodilice kao i postojeći konac koji je te iste vodilice držao pričvršćene na štap. Ovo se najlakše postiže uz upotrebu oštrog noža tek toliko da odvojimo par navoja konca koji bi se nakon toga trebao nesmetano odmotati usput uklanjajući i smolu koja je štitila sam spoj vodilice i štapa. Potrebno je obratiti pažnju da ne bi oštetili samo tijelo štapa, prvenstveno kad se radi o grafitnim štapovima kojima bi i jedan mali rez na tijelu u budućnosti predstavljao slabu točku. Da bi to izbjegli nožem je konac najbolje zarezati na metalnom dijelu same vodilice pa ga dalje polako odmotavati.

Vršnu vodilicu skidamo na način da metalni dio koji sjedi na tijelu štapa ugrijemo plamenom upaljača na par sekundi, koji se uslijed grijanja širi te vodilicu jednostavno povučemo s štapa. Nakon toga odaberemo novu vodilicu istih dimenzija koju na vrh štapa fiksiramo uz pomoć kapi do dvije cianoakrilatnog ljepila. Više od par kapi nije potrebno jer ova vodilica nije opterećena silama koje bi je izvukle sa vrha samog štapa tako da se ljepilo koristi samo da bi ju držalo u ravnini sa ostalim vodilicama. Naravno ovo vrijedi samo kad zamjenska vodilica dobro sjeda na svoje mjesto. Ako nismo u mogućnosti pronaći vodilicu kojoj je tijelo istog promjera kao kod stare vodilice vrh štapa je moguće nadograditi uz pomoć namotanog konca koji nakon namatanja premažemo cijanoakrilatom da ga ukrutimo. Prije nego vršnu vodilicu zalijepimo na mjesto potrebno je provjeriti da li ona dobro sjeda na svoje mjesto pa ju tek tada i učvrstiti.

Za razliku od vršne, sve ostale vodilice je potrebno koncem pričvrstiti za tijelo štapa. Prije nego započnemo omatanje koncem potrebno je samu vodilicu postaviti na pravo mjesto te je orijentirati pravolinijski gledajući da prati ostale vodilice. To nam je najlakše postići upotrebom izolir ili neke druge trake kojom privremeno učvrstimo jedan kraj vodilice na mjesto.

Namatanje koncem započnemo s vanjske strane vodilice i to tako da jedan kraj konca preklopimo s prvim namotajem te pridržavajući ga napetim nastavimo namatati u što kompaktnijim namotajima. Svakih par namotaja sabijte ih tako da su što bliže jedan drugome stvarajući skoro pa jednu cjelinu. Prije nego dođete do samog kraja, posljednjih dva do tri namotaja, a da bi uspješno završili namatanje, potrebno je umetnuti omču kojom će se kraj podvući pod tih posljednjih par namotaja. Ovaj dio je teže objasniti riječima nego slikovito opisati pa se nadam da vam slike u prilogu dovoljno dobro ilustriraju sam postupak.

Kad smo dovršili jednu stranu vodilice uklonimo izolir traku te namatanje koncem ponovimo i s druge strane vodilice.

Nakon što smo provjerili orijentaciju vodilice istu je dovoljno učvrstiti cijanoakrilnim ljepilom ako radimo samo privremeni popravak kojeg će kasnije netko stručan odraditi detaljnije. Ovakav spoj je dovoljno čvrst za upotrebu te mu nije potreban zaštitni sloj smole ali nije dugotrajan te se s vremenom opusti pa ga je potrebno naknadno zaštititi.

U slučaju da ste zadovoljni namatanjem konca te smatrate da je posao popravka dobro odrađen ljepilo nije potrebno a namotaje konca sad možete premazati dvokomponentnom epoxy smolom koja će ih dodatno učvrstiti te samom spoju dati profesionalan izgled. Ako već imate izbora koristite smole koje se ne stežu u nekoliko sekundi jer je takve teško modelirati, puno je lakše koristiti one kojima uzme nekoliko sati koje se kad ih namažemo uz povremeno okretanje tijela štapa ravnomjerno rasporedi preko spoja pa i samim time profesionalnije izgleda.

Komentiranje

Komentiranje je do sad, mojom greškom, bilo moguće samo članovima a od danas su otvorena svima... pa komentirajte.

1. Kanji Kup - Šibenik 24.11.2012.

U Subotu 24.11.2012. održan je prvi Kanji Kup u lovu liganja i sipa s obale. Organizatori ovog događaja bili su ŠRK "Arbun" iz šibenika a glavni sponzori Ante Commerce iz Šibenika te tvrtka T.P Olivari iz Zagreba. Dan je počeo prezentacijom skosavica Japanskog proizvođača Kanji International čiji je zastupnik u Hrvatskoj tvrtka T.P. Olivari. Prezentaciju je profesionalno odradio gosp. Dinko Olivari.

Na natjecanju je sudjelovalo 29 natjecatelja iz 11 ribolovnih klubovai to "Zaton" iz Zatona, "Gof" iz Rogoznice, "Tribunj" iz Tribunja, "Mali Porat" iz Vodica, "Lignja" iz Primoštena, "Barka Tim" iz Strožanca, "Jastog" Šibenik, "Praktični Ribolov", "Peščenica" Zagreb, "Podravka" iz Kprivnice kao i domaćini "Arbun" iz Šibenika. Lignja je opet slabo radila tako da je ulov prijavilo samo osmero natjecatelja.

Lovilo se na šibenskoj rivi i to na potezu od benzinske pumpe do trajektnog pristaništa. Što se samog terena tiče, puno je bolji od plaže Banj ali su se svi složili da se lignja povukla u hladnije more te da je bilo pretoplo da bi se ostvarili neki veći ulovi. Ukupna težina ulova je bila 1924 grama a najveća ulovljena lignja je bila teška 282 grama. Sudac je i ovaj put bio Zoran Mijat.

Prvo mjesto sa ulovljena 432 grama osvojio je Ivan Galić - ŠRK Podravka iz Koprivnice, drugo mjesto s ulovljenih 426 grama Krešimir Miočević ŠRK Arbun iz Šibenika a treće mjesto s ulovljenih 268 grama Mate Rančić isto ŠRK Arbun iz Šibenika.

Yamashita Eging Day - Šibenik 17.11.2012.

Evo da i ja kao jedan od natjecatelja napišem svoje dojmove o "Yamashita Eging day-u".

Što se samog natjecanja tiče ono je prvo ovakvo organizirano u Šibeniku a da se lovi samo lignja i sipa s kraja.
U prošlosti su organizirana razna natjecanja u lovu lignje ali su sva ona bila isključivo na način da se lovilo iz brodice.
Organizatori natjecanja na Šibenskoj plaži Banj su bili ŠRK "Arbun" zajedno s ribolovnom trgovinom Ante-Commerc1 d.o.o. iz Šibenika i Blue Springs s.r.l. iz Italije kao glavnim sponzorima.
Dan je započeo prezentacijom Yamashitinih noviteta koje se odradilo ispred nove trgovine Ante-Commerc-a a koje je odlično odradio japanac Taro Kitamura koji je ujedno i sam ribolovac pa nam se osobno pridružio tijekom natjecanja.

Natjecanje je odrađeno na novoj šibenskoj gradskoj plaži Banj koja se na kraju i nije pokazala kao najbolji izbor jer je teren dosta plitak sa izraženom skalom zbog umjetnog nasipa šljunka na nekih 6-7 metara od kraja pa je bilo dosta zapinjanja i gubljenja varalica.

Natjecalo se 24 natjecatelja iz slijedečih športskih društava: ŠRD Podravka iz Koprivnice, ŠRD Peščenica iz Zagreba, ŠRD Bedekovčina iz Zagreba, ŠRD Samobor iz Samobora, Barka Tim iz Strožanca, ŠRD Gof iz Rogoznice, ŠRK Mali Porat iz Vodica, ŠKRM Tribunnj iz Tribunja te ŠRK Arbun iz Šibenika kao organizator. Glavni sudac je bio Zoran Mijat.

Ulovi su bili slabi tako da je za prvo mjesto, koje je osvojio Željko Vedrenjak iz ŠRD Peščenice, bio dovoljan ulov od samo 372 grama, dvije lignje i jedne sipe, drugo mjesto sa 362 grama osvojio je Natko Giljević iz ŠRD Gof iz Rogoznice kojemu se ulov sastojao od dvije sipe a treće mjesto je osvojeno s ulovljenih 264 grama i to od strane Filipa Babli iz ŠRD Samobor kojemu je to ujedno bila i prva ulovljena lignja u životu.

Moram spomenuti i mog ribolovnog kolegu Slota koji je s ulovljenom jednom lignjom od 142 grama zauzeo šesto mjesto dok je najmanja ulovljena lignja bila teška svega 32 grama a koje je sretni lovac bio Ivan Galić iz ŠRD Podravke.

Samo vaganje, dodjela nagrada te večera odrađeni su u prostorijama Saveza Športova Grada Šibenika.

Održavanje pribora

Jedan od članaka koji je trebao biti u novom broju časopisa "Plovi i lovi" koji je sad nažalost zauvjek ugašen...

Kad pogledamo količine i vrste pribora koje mi ribolovci nakupimo tijekom godina i kad zbrojimo vrijednosti koje smo potrošili na pribor, i to one prave a ne one za koje nam bolje polovice znaju, onda dolazimo do zaključka da se tu radi o pozamašnim ulaganjima. Kad smo već toliko uložili u pribor bilo bi pomalo blesavo ne obratiti pažnju na održavanje istog kako bi mu što dulje produžili upotrebljivost. Iako nam se nakon napornog dana provedenog na moru može činiti kako je s priborom sve u redu onako kako smo ga ostavili mi morski ribolovci uvijek imamo onog starog neprijatelja koji nikad ne spava i koji nas može vrlo lak iznenaditi slijedeći put kada otvorimo kutije s priborom pa makar to bilo i mjesecima nakon zadnjeg ribolova. Taj neprijatelj je naravno korozija koja će nam otupiti udice, zablokirati ležajeve u rolama korodirati okvire vodilica i u principu onesposobiti dobar dio opreme za daljnju upotrebu.

Već smo pisali koliko je važno opremu isprati u slatkoj vodi nakon svake upotrebe i tu smo se osvrnuli na redovito održavanje rola ali ne smijemo zaboraviti i na druge dijelove pribora kao što su štapovi, varalice, udice te njihovo redovito održavanje i pravilno skladištenje dok nisu u upotrebi.

Što se jednodijelnih i dvodijelnih štapova tiče oni su najjednostavniji za održavanje. Nakon upotrebe ih je potrebno isprati slatkom vodom te provjeriti u kakvom su stanju vodilice. Ovo posljednje možemo napraviti samo vizualnim pregledom ali i uz pomoć ženskih najlon čarapa koje pri povlačenju kroz vodilice otkrivaju i najmanja oštećenja tako što o ista vrlo lako zapinju. Samo budite sigurni da ste najlonke dobili uz suglasnost bolje polovice jer bi u protivnom moglo doći i do težih oštećenja kako pribora tako i vas samih.

Kod teleskopskih štapova je potrebno otvoriti čep koji se nalazi na samom kraju drške te ispiranjem slatkom vodom nastojati ukloniti sve nečistoće i sol koji se znaju skupiti u samom tijelu štapa koji je cijelom dužinom šupalj. Čep vraćamo nazad na štap tek kad smo sto posto sigurni da je on potpuno suh.

Špule rola namotane najlonom ili upredenicama je isto tako pametno barem nekoliko puta godišnje isprati od soli koja se skupi i zadrži u namotajima istih. Pri ispiranju špula važno je obratiti pažnju da ne smočimo  kočione diskove u špuli te da se špula dobro osuši i to po mogućnosti negdje na hladovitom i prozračnom mjestu.

Dok smo kod najlona, sve one špule najlona ili fluokarbona koji koristimo za predveze važno je držati na tamnom mjestu te ih što manje izlagati sunčevom svjetlu da bi minimalizirali loš utjecaj UV zraka te najlonu što više produžili vijek trajanja.

Da bi varalicama produžili život i trajanje trebamo isto tako posvetiti pažnju nakon svakog ribolova. Potrebno ih je dobro isprati od soli tako da ih potopimo u slatkoj vodi te ih dobro osušimo vješajući ih negdje gdje im direktna sunčeva svjetlost neće izblijedjeti boje. Svakih nekoliko ribolova isto tako je dobro provjeriti i stanje samih trokukih udica n varalicama i to tako da ih pod kutem od 45 stupnjeva povučemo po noktu. Ako udice ne zapinju već samo klize po noktu treba ih zamijeniti jer više nemaju potrebnu oštrinu. Kad već mijenjamo udice pregledamo i split ringove koje ih drže, ako su korodirali isto tako ih je potrebno zamijeniti da bi eliminirali slabe točke u priboru. Izmjenu udica i split ringova je najlakše obaviti uz upotrebu posebnih kliješta koja na jednom vrhu imaju mali zub koji otvaranje split ringova uvelike olakšava. 

Pri zamjeni udica na varalicama potrebno je obratiti pažnju i na veličinu zamjenskih udica te nabaviti one koje veličinom i težinom odgovaraju originalnim udicama. Razlog tome je što bi veće i teže udice promijenile rad varalicama ponekad u tolikoj mjeri da bi lovne varalice postale neupotrebljive.

Kod pregleda varalica koje su duže vrijeme u upotrebi vrlo lako je uočiti oštećenja po tijelu varalice koja su najčešće, iako bi se dalo drugačije zaključiti, nastala prilikom skladištenja i transporta istih u neadekvatnim kutijama i bez ikakve zaštite na udicama. Svaka malo bolje opskrbljena trgovina ribolovnim priborom u svom asortimanu nudi i kutije za pribor kao i zaštitne kapice za trokuke udice ili vijence iglica na skosavicama. 

Dosta ribolovaca izrađuje i svoje zaštite od kakvog mekanog materijala i to na način da iz istog izrežu vijenac prilagođen veličini udica pa isti nakon ribolova nabiju na udice. Ovim jednostavnim potezom ne samo da čuvaju tijelo varalice od oštećenja uzrokovanih udicama kao što su ogrebotine već u isto vrijeme sprječavaju tupljenje i samih udica te im produljuju vijek trajanja.

Za razliku od prije samo nekih desetak godina ovih dana u ponudi skoro svake trgovine ribolovnog pribora možemo pronaći i kutije ili torbe posebno dizajnirane za pohranu i skladištenje svih vrsta ribolovnih alata i pribora. Velika većina njih ima posebne dijelove koji su namijenjeni pohrani specifičnog dijela opreme, pa tako imaju posebne kutije za silikonske varalice, koje se inače znaju rastopiti držimo li ih u plastičnim kutijama koje nisu izrađene za tu namjenu, imaju dijelove koji perfektno drže i čuvaju role, teturavce, predveze… Imamo i posebne torbe za čuvanje i transport jigova i pripadajućih im assist udica. Iako su tradicionalno tvrde kutije ,koje izgledom podsjećaju na kutije za alat, bile najzastupljenije kod naših ribolovaca, sve se više koriste platnene torbe koje u sebi nose više plastičnih kutijica prilagođenih raznim vrstama pribora. Ovakve kutijice ne samo da ljepše izgledaju od onih starih već i samim dizajnom imaju više pretinaca koji fizički odvajaju pribor i na taj ga način štite od oštećenja.

 I ja sam, ovisno o vrsti ribolova na koji u datom trenutku idem, imam više vrsta manjih plastičnih kutijica koje sadrže sve ono što bi mi kod te vrste ribolova trebalo. One perfektno pristaju u ruksak koji opet sadrži onaj pribor koji se može iskoristiti kod svih vrsta ribolova. Da pojasnim, kad idem na lov pridnenim postavom, ili popularno zvanom fermom, ponesem kutijicu koja sadrži klizna olova, udice koje koristim samo u ovom lovu, malu špulicu fluokarbonskog predveza, iglu za bibija, vrtilice s kopčama,perlice za zaštitu čvora, izvlakač udica i kalem filo elastica (silikonskog konca). 

U ruksaku mi je pribor koji je potreban u svakom ribolovu, škare, nož, naglavna lampa, krpa za ruke kao i sredstvo za dezinfekciju i pranje ruku. U istom tom ruksaku ponesem i hranu te obaveznu termosicu s toplim napitkom kao i vodu. Ovako se je dosta lako organizirati u kratkom roku a da na svaki ribolov ne vučem sav potreban i nepotreban pribor što pogotovo dolazi do izražaja kad se pješači do daljih pozicija kod lova s kraja. Ako se pitate kako odrediti što vam je sve potrebno za svaki od ribolova, nažalost nema kratkog odgovora pošto smo svi različiti, ono što meni odgovara netko drugi ne bi ni pomislio ponijeti pa tako moram reći da će te sastojke svoje torbe najbolje odrediti sami i to iz osobnog iskustva.

U pretinac koji drži metalne dijelove kao što su udice, vrtilice, kopče, nož ili slično obavezno stavim i vrećicu odvlaživača (silica gela) do kojeg također vrlo lako možete doći uz pomoć vaših boljih polovica. Naime samo je potrebno pogledati u kutiju u kojima su došle njene najnovije cipele i budite sigurni da će te na dnu pronaći jednu do dvije kesice. A ako vam je supruga kao i moje imat će te nepresušan izvor odvlaživača.

   

Ležajevi

Poznata nam je izreka da je naš pribor jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika a u slučaju jednog složenog mehanizma kakav je rola najslabija karika je upravo ležaj. O dobrom i kvalitetnom ležaju ovisi lagan rad naše role te njeno pravilno funkcioniranje. Jedna rola može imati od jednog pa čak i do petnaestak ležajeva, većinom su to kuglični ležajevi uz jedan nepovratni igličasti. Kod jeftinijih rola se najčešće koriste ležajevi standardnih dimenzija dok se kod onih malo skupljih mogu pronaći i oni koji su posebno izrađeni baš za tu rolu. Slatkovodni ribolovci se manje susreću sa problemima koji zamaraju nas morske ribolovce koji se stalno moramo boriti sa korozijom koja napada sve one metalne dijelove koji nisu od nekog nehrđajućeg materijala. Iz tog razloga se kod rola koje su dizajnirane za morski ribolov koriste ležajevi napravljeni od nehrđajućeg čelika ili keramički ležajevi koje u zadnje vrijeme koriste proizvođači najkvalitetnijih rola. Jedini proizvođač za kojeg znam da je u sklopu svog istraživačkog tima imao cilj proizvesti ležaj otporan na morsko okruženje je Shimano tako da oni u svojim boljim rolama za razliku od većine drugih proizvođača koriste posebne otvorene ležajeve koje sami izrađuju.  Nažalost još uvijek ima onih proizvođača koji ležajeve koje su koristili u svojim rolama deklariraju kao „otporne na koroziju“ a da isti nisu u potpunosti izrađeni od nehrđajućih materijala. Ovakvi ležajevi će potrajati malo duže od onih običnih ali će im rok trajanja ipak ovisiti o učestalosti korištenja.

Nedavno sam na servisu imao jednu rolu koju proizvođač deklarira kao „morsku“ rolu te se u brošuri iste te role navodi da su ležajevi „otporni na koroziju“, a kvalitetu takvih ležajeva možete vidjeti na priloženim fotografijama. Naime ja sam s tog ležaja uklonio zaštitni prsten koji zatvara kuglice u kućištu ležaja tako da se vidi šteta koju korozija prouzrokuje u unutrašnjosti ležaja koja i ne mora biti očita kad se ležaj promatra izvana. Kako kod servisiranja imam običaj „isprati“ ležaj, ili bolje rečeno, očistiti ležaj od stare masti, ulja i nečistoća, tako se s vremena na vrijeme susretnem sa ovakvim problemima. Ležaj koji vidite na fotografijama je bio potpuno blokiran a rola je i dalje funkcionirala, iako ne i sto posto kako je naglasio njen vlasnik. Kod servisa je ustanovljeno da se je blokirani ležaj vrtio u svom ležištu što je moglo, pri jačem opterećenju,  prouzrokovati gubitak kapitalnog ulova ili u najgorem slučaju oštećenja nekog od dijelova našeg pribora . Rola bi se jednostavno prestala vrtjeti u najkritičnijem trenutku pri najvećem mogućem opterećenju.

Kad ležaj samo lagano korodira moguće ga je „spasiti“ čišćenjem u acetonu, benzinu ili korištenjem posebnih sprejeva za čišćenje karburatora. Očišćeni ležaj je nakon sušenja potrebno podmazati odgovarajućim sredstvima za podmazivanje. Za podmazivanje koristimo ulja ili masti koje preporučuje sam proizvođač iako je moguće napraviti i smjesu ulja i masti u vlastitoj izvedbi. Važno je da je sama smjesa dovoljno gusta da ostane u ležaju ali da je opet dovoljno rijetka da ne sputava njegovo lagano okretanje. Da bi se moglo pristupiti unutrašnjosti zatvorenih ležaja potrebno je pažljivo odstraniti zaštitne prstene koji štite kuglice i kavez ležaja. Imamo tri vrste zaštitnih prstena, metalni koji je utisnut u ležaj,

 metalni koji je osiguran oprugom 

te plastični/gumeni koji je utisnut u ležaj.

 Posljednja dva se nakon pažljivog odstranjivanja mogu vratiti na ležaj dok se onaj prvi, koji je utisnut u sam ležaj nažalost pri uklanjanju ošteti te je u tom slučaju ležaju, ako ga vračamo nazad u rolu, potrebno posvetiti veću pažnju te ga frekventnije podmazivati. Plastične prstene je najlakše odstraniti uz upotrebu skalpela dok se kod onih koji su učvršćeni oprugom ista uklanja uz pomoć veće udice i to na način da se vrh udice podmetne pod jedan kraj opruge pa se istu jednostavno podigne iz ležišta. Preporučljivo je na udici prije upotrebe stisnuti  kontra kuku kako bi je lakše odstranili u slučaju nezgode.

U slučaju role koju vidite u prilogu nakon što su izmjereni postojeći ležajevi naručeni su novi od nehrđajućeg čelika istih dimenzija te su svi ležajevi zamijenjeni. Ovim postupkom smo ne samo poboljšali njene performanse već smo i uklonili mogućnost daljnjeg oštećenja role.

Na kraju je važno naglasiti da je sve role važno s vremena na vrijeme pregledati i po potrebi servisirati pa čak i kad nam se čini da je s istom sve u redu. Korozija se u morskom okruženju

razvija dovoljno brzo da bi nam upropastila ugodan dan u ribolovu čak i kad imamo potpuno povjerenje u naš pribor. 

Multiplikator - održavanje

Održavanje multiplikatora

Kad god pomislimo o ulovima velikih i borbenih riba u glavi vizualiziramo štapove za big game i multiplikatore. Oni ne samo da su u načelu fizički veći i jači od većine stacionarnih rola već su i napravljeni tako da podnose veća naprezanja. U ovom broju ćemo se pozabaviti održavanjem jednog takvog modela tvrtke Shimano – TLD25. Ova rola je u svijetu multiplikatora jedna od jednostavnijih konstrukcijski pa je samim time i njeno održavanje dosta jednostavno. Većinu radnji koje obuhvaća održavanje ove role isto tako se mogu primijeniti kod većine multiplikatora ove ili približne veličine.

Shimano preporučuje da se pri svakodnevnom održavanju ova rola, čije je kućište izrađeno od grafita, ispere slatkom vodom, pri tom vodeći računa da se ne pretjera sa količinom iste te da ju se, nakon što se rola dobro osuši, poprska s WD-40. Pri tom se ne brinite za najlon ili upredenicu koje imate na špuli jer ih ovaj sprej neće oštetiti.

Bar jednom godišnje, opet ovisno o broju kapitalaca koje je rola izvukla, potrebno ju je otvoriti te pregledati i po potrebi sanirati. Pošto su kod ovakvih rola diskovi kočnice u principu zaštićeni od vanjskih utjecaja, same diskove ne treba mazati mašću osim kad to preporučuje sam proizvođač. U ovom slučaju Shimano je ugradio suhe diskove koje mnogi američki ribolovci zamjene za grafitne koji ipak najbolje rade dok su namazani tankim slojem masti. Isto tako je, osim diskova kočnice, potrebno pregledati i ležajeve te sve pogonske dijelove.

Da bi došli do pogonskog dijela role prvo trebamo skinuti ručicu i to tako da prvo uklonimo maleni vijak koji osigurava onaj glavni, veliki. Njega je najlakše ukloniti tako da koristimo servisni ključ koji Shimano uključuje u kompletu s rolom. Kad ju uklinite obratite pažnju da ne izgubite koju od podloški koje sa nalaza ispod kapice na podnožju same ručice. I ovaj put bih naglasio da je pametno sve dijelove grupirati po funkciji tako da ne pomiješamo iste ili slične koji pak dolaze sa različitih dijelova role. Ovo pogotovo vrijedi za vijke i podloške koji se mogu razlikovati za desetinu milimetra koja  može stvarno puno značiti za valjan rad role.

Slijedeći dio koji treba ukloniti je poluga te vodilica poluge kočnice. Da bi ovaj dio posla najlakše odradili potrebno je ukloniti tri vijka koji drže vodilicu te odviti centralnu kapicu na poluzi kočnice, onu kojom namještamo samu snagu kočenja.  Nakon što smo uklonili sve ove dijelove i sedam vijaka koji drže poklopac role, njegovim odvajanjem od kućišta imamo pristup skoro svim pogonskim dijelovima. Špulu je sad moguće potpuno izvući iz kućišta, a ako još uvijek na njoj imate najlon dobro ga je osigurati elastikom da ne smeta pri daljnjem radu.

Na samom poklopcu role imamo jedan ležaj glavne osovine koji je potrebno nauljiti. Na istom tom poklopcu imamo i pogonski zupčanik koji sa donje strane ima i zube nepovratnog mehanizma te polugicu koju u poziciji drži mala opruga. Ovo je jedna od onih opruga koje vole odletjeti u nepoznatom smjeru pa radi toga obratite pažnju na nju dok skidate pogonski zupčanik.  Polugicu nepovratnog mehanizma i oprugicu je dobro namazati tankim slojem masti da ih zaštitimo od korozije.

Sad nam je opet potreban onaj servisni ključ koji sam spomenuo ranije i to da bi uklonili zaštitnu kapu kočnice. Kod ovog modela kapa se skida odvijanjem u smjeru kazaljke na satu a isto tako treba obratiti pažnju da prilikom skidanja ove kape imamo što čišće ruke te radnu površinu. Naime kočioni sklop se sastoji od jednog metalnog diska i jednog platnenog koji ,po proizvođačevoj preporuci, treba biti suh pa je zato poželjno da ni jedan ni drugi disk ne diramo masnim rukama ili da dopustimo nečistoćama da uđu u ovaj zatvoreni prostor. Ako kojim slučajem primijetite tragove korozije na diskovima to bi vam bio jasan signal da zaštitna kapa ne funkcionira kako treba te da ima nekakav defekt, bilo tvornički ili je oštećena pri ranijem servisiranju.  Prilikom vraćanja zaštitne kape obratite pažnju da istu što preciznije namjestite na navoje da iste ne oštetite pošto je kapa izrađena od dosta mekane plastike pa bi u protivnom imali nedovoljno zaštićene kočione diskove.

Skidanjem pločice koja je na špulu fiksirana s dva vijka na suprotnoj strani kočionih diskova dolazimo do glavne osovine na kojoj se nalazi ležajevi te  nekoliko podloški koje ležajeve drže na određenom rastojanju. Samu osovinu i podloške ćemo namazati tankim slojem masti da ih zaštitimo a ležajeve nauljiti. Iako Shimano u svoj literaturi navodi da su ležajevi u ovom modelu rola zatvorenog tipa ja to do sada nisam susreo. Kao što se vidi na slikama svi ležajevi su otvorenog tipa ali ipak od dosta kvalitetnog nehrđajućeg materijala. Zatvorene ležajeve bi trebalo otvoriti da ih možemo nauljiti a sam proces i razlike između njih ćemo nastojati obraditi u jednom od slijedećih postova.

Dok nam je špula izvan kućišta  dobro je podmazati i sve metalne dijelove zujalice te smo spremni sve ponovo vratiti na svoje mjesto.  Prilikom vračanja špule u samo kućište obratite pažnju na malo osiguranje koje se nalazi na kraju glavne osovine a koje je potrebno pravilno uglaviti u prorez na kućištu. Kako se osovina vrti ovo zna biti dosta zabavno pogotovo onima koji to rade prvi put.

Prije nego špulu vratimo u kućište potrebno je pregledati  poklopac i u njega vratiti polugicu nepovratnog mehanizma s oprugom te pogonski zupčanik. Da bi ovo uspješno obavili polugicu je potrebno pridržati u nategnutom stanju a tek onda pogonski zupčanik vratiti na svoje mjesto. Prije nego sam poklopac vratite na svoje mjesto provjerite da nepovratni mehanizam radi kako treba na način da prsima zavrtite pogonski zupčanik koji bi se smio vrtjeti u samo jednom smjeru uz popratno čegrtanje mehanizma. Kad ustanovimo da to sve radi kako treba vratimo poklopac na način da poklopimo zub na poklopcu s utorom na kućištu. Prilikom zavijanja vijaka koji spajaju poklopac sa kućištem budite dovoljno nježni jer se radi o grafitnom kompozitu kojeg  je dosta lako oštetiti pritezanjem pa bi u tom slučaju vijke trebalo zamijeniti sa širima a u najgorem slučaju može doći i do pucanja samog kućišta.

Nakon što smo vratili vodilicu s polugom kočnice te ručicu role koju smo dobro nauljili na pokretnom zglobu te kućište role očistimo od tragova masnih prstiju istu je potrebno i provjeriti. Polugu kočnice stavite na slobodnu poziciju (Free) pa zavrtite špulu koja bi se trebala slobodno vrtjeti. Dok je kočnica u ovoj poziciji okretanje ručice ne bi trebalo imati nikakav utjecaj na špulu.

Nakon toga polugu kočnice treba staviti na radnu poziciju (Strike) s tim da kočnicu ne pretegnemo.  Vrtnjom ručice bi trebali vrtjeti i špulu a istu bi trebali moči vrtjeti i rukom ako simuliramo potezanje ribe. Sad je samo potrebno namjestiti radnu snagu kočnice po želji ribolovca te smo spremni za ribolov.